Bosut pise, Bosut pamti

je l´ jos tamo klupa stara

ispod grane nase lipe

sto ostade, sto nas spaja

Bosut miran, daska nema

pa se nocu voda cakli

zelim vratit´ slike stare

gdje smo nasa srca takli

Ref.

K´o da stoji, tajnu skriva

puzi tiho ravnicom i sumom

miran, njezan, obale umiva

plavim nebom i prasnjavim drumom

I, sad, neki ljubavnici novi

nasoj klupi otkrivaju tajne

a Bosutom, k´o sjecanje plovi

ljubavi neprolazne, trajne

Zaboravit´ je, ja ne mogu

moje misli ona spaja

i sad gledam svaku klupu

sto ostade, sto nas spaja

Nisam treb´o tada reci

idem dalje, djevo bajna

ni rijeka nije htjela teci

odvela me zvijezda sjajna

Ref.

A Bosutom, k´o sjecanje plovi

ljubavi neprolazne, trajne