Iznad mora tiho letim

vjetar klizi preko ramena

svaka suza dole pustena

vristi nestajes bez tragova

i svaki dan isto budi

da tu je kraj i da vise nema vremena

Pokosen je vrt

kada pucam od snage, spremam se za smrt

podjeljen je dan

zemlja truli miris siri, dalje moram sam

fotografisan je most

zaboravljam silna stanja i da tu sam gost

Ali dok sam tu, nek, neka traje

prelazim mostove, nek, neka traje

tamo gdje beskraji masu

i zovu na vjecni put, nek, neka traje