Dan ko dan, nista posebno

ustajem lagano

tu iza ulice, pogledaj sa prozora

gledaj kako mašem ti sa usnama

Dok sutim ja, sutis i ti

to mi govori da se nebo u sivo oblaci

moje pjesme ne volis, a ja ih pisem za tebe

ovaj glas ne cujes, a zove te

Neka neveni ne venu

stavi ih u prozore

uvijek pratit cu tvoju sjenu

kad krenes na spavanje