Svako stoji sam
u srcu svijeta
proboden jednom
zrakom sunca
i vecer je vec tu
Ja nisam proslost
ja nisam ni buducnost
ja sam mir i tuga
zamagljenog pogleda
plavi na obzoru dim

Ja se ne smijem
ja ni ne placem
ja ne postojim u
sjenci rascvjetalog bagrema
spreman na zaborav
Sumorne ceste iz klupka
raspletene vode me
vode me niotkuda nikuda
kroz mracni smijeh ponora
Prozirno lice odaje
premorenog ratnika
sto pozdrav nosi
bakljom obasjan
sa bardo ravni
Dolazim kao sapat
dolazim