Do njenog golog ramena
samo dva su koraka
a ja ih napraviti ne smijem
s prvim pogazit cu rijec
a za drugi sad je kasno vec
jer joj opet pisem pjesme

I ne znam kako razum moze
ljubavi odoljeti
imat dusu a ljepotu njenu
ne zavoljeti
to je tajna koju cuvam
koja me je vodila
da je ljubav moja nepobjediva
Nosim miris koze njene
ispod svoga tjemena
ko da nice rajsko voce
bez zrna sjemena
To je tajna koju cuvam
koja me je vodila
da je ljubav moja nepobjediva
Njen je korak kao korak
vojske sto pobjeduje
tako sama u ljepoti mene
ne primjecuje
ja drzim se po strani
da se ne bi prenula
i da ne bi stala ta carolija
Kao proljece sto nama dolijece
o nasim dusama ljudi ispricat ce
da mi je jedina
i da je ljubav moja nepobjediva