Ka zraku suncevu kroz oblake
cekam da baciš svitlost na mene
ka rijeka moru, tebi spuštam se
da me oslobodiš od planine
U tvome krilu topim snijeg
i oko mrzlog srca nakupljeni led
i ti me uvik cekasš tu
zagrljen s morem, na dnšu umornu

Neka sve gnjilo je, još uvik volim te
Ka ptica zrno prosa tražzim te
dok stišcu zime tudje ledene
pa putem bacim kufer nevolje
da dodjem cist pod tvoje zidine
I sve ti grublje rici govore
ma sve su to rici ljubomore
a zašto onda prodju cili svit
pa dodju opet tu, u tvome krilu umrit
Splite volim te još, neka gnjilo je sve
ja još uvik cutim miris tvoje ulice
neka gušse me sad višse suze no smijeh
ja jošs imam snage rec ti - Splite volim te