Svakog dana pjesma se cuje
iz male cvjetne avlije
ko da nekoj jade lijeci
bol odjekuje
Kada sam jutros prosao tuda
pitam ko u njoj stanuje
u toj kuci Ehlimana
za dragim tuguje

Zbog ove njene zalosti
prolaze dani radosti
sada se vise ne cuje
Ehlimanin smijeh
Ehlimana, Ehlimana
Bijese jedan zidar mladi
u tudje ode krajeve
i dok drugim dvore gradi
ona samuje
Od dragana pisma ceka
sama sa sobom druguje
dan za danom ona se nada
jer mu vjeruje
Pjevaj lijepa Ehlimano
pjevaj o tuznoj sudbini
svi cemo stati
svi cemo pjesme tvoje slusati
Ehlimana, Ehlimana, Ehlimana