Iz tramvaja se cini
da tvoj neboder vec spava
pitas me da li cu te
otpratiti do stana
Nocu je kazes opasno
prolaziti hodnikom
sve se rjede u pomoc
otvaraju vrata

Ref.
Nervoznim prstima na radiju
trazis stanicu
glas koji ce sapnuti
da nisi jedina
Ali sve sto cujes je hipnoza
uljuljkivanje
kastrati u modi
i buka strojeva
Zato ne pitaj me
Kako smo to postali
usamljeni u gomili
pomozi mi vjerovati
da ovdje nisam jedini
Pricas mi o strahu
da budes ziva zakopana
u zlatnoj sredini
izmedju katova
Gdje kroz tanke zidove
cijelu noc odjekuje
smijeh napusenih klinaca
i skripa liftova
Ref.