Mala, vratim se u vrijeme
kad sam prvi put te vidio
vidio sam odmah da si
stvarno nesto iznimno
Ti onako predivna
smjela i sarmantna
a ja onako ozbiljan
ufuran, arogantan

Uvijek takav kad bi
vidjeli se uzivo
nisam im'o prijatelja
s kojim bih se druzio
Glumio sam ludilo
i trudio se biti kul
a bio sam najsretniji
jer sam znao da si uvijek tu
I onaj zvuk na fonu
svaka tvoja poruka
je bila kao spas
kada noc je bila oskudna
Posvuda je bilo vjeruj
samo tvoje ime
ali nisam htio da ti saznas
da ti pisem rime
Da pisem samo tebi
jer ti shvatila to ne bi
koliko ustvari vrijedis
za tebe prosao sve bih
Volio sam tebe
al' mi je trebalo to more
kazem cekao sam pravo vrijeme
da sve ovo bude lakse
(volim te, volim te
samo si mi ti vazna)
Trinaesti deseti
ne mogu da se ne sjetim
onog istog parka koji
cinio me presretnim
I stalno tako
znam odvojiti se ne mogu
vidi majko, vidi samo
kakvu imam djevojku
Cekao sam novi dan
nestrpljiv da te vidim
pa kada svane da ti kazem
za koga zivim
Znas, nas svijet
ono imena djece, planovi
kuce i vjencanje
i sada vjeruj sve dao bih
Za kap one kise
nisam mogao da disem
bez tebe, bez tebe
Umro bih da ne trepnem
ne bi me vratile ni molitve
ko bi te volio
kao ja sto volim te