Najskuplje rijeci
najljepsa jutra
ona je ukrala za sebe
pa prosula pred mene
Sve strane svijeta
ja ne znam vise
gdje da krenem

U mojoj glavi spava
umorni kompas
sto svojim snom krije
svaki njen glas
Stojim kao putnik
vezanih nogu
i pitam svoju bol
Zasto dok bjezim
nocima od nje, ja
ja uvijek bjezim u njoj
Ref. 2x
Pljesak mojih satova
slio se u jednu rijeku
zasto mislim, zasto sanjam
Zalutao sam u tvoje
kamene vrtove
gdje luna tiho ljubi usne
Gdje nema vise osmijeha
pa dvorskoj ludi treba
za kaznu pojesti srce
Ref. 2x