Zvao sam te nekad sunce moje
hamajlijom i zivotom svojim
dolazio pod pendzere tvoje
otkucaje tvog srca da brojim
Zelja mi je da ti opet dodjem
sokacima tvojima da prodjem
ali samo prije sunceva zraka
da me tvoja ne opazi majka

Necu vise da me ona vidi
izmorenim ocima i setnim
tvoja dusa pakosna mi neda
da se i ja sad nazovem sretnim
Docicu ti kad ne budes znala
pokraj rijeke u blizini tvojoj
da zaplacem sa vrbama tuznim
koje znaju za svu moju tugu