Tekstovi.eu

Pročitajte tekst Divlja od autora: Silva

Divlja

Silva
Dignite glavu svi robovi pakla i njegove sluge
i ja sam medju vama
i smijem se glasno
odaje me samo dusa i mali totem tuge
Zudnja je samo blagi podsmijeh
gladnog tigra
kada grize i na smrt boli
samo se igra

Posrnula i sklona porocima
tjesim se tobom, greska u koracima
hajde, hodaj sa mnom do pakla
pa mi kazi da li sam laka
Zurim dalje
od svojih misli sam u bijegu
a nebo place
dok mi srce grca u smijehu
Razbijam ogledalo, ne osvrcem se iza
koga zivot prevari, viski ga ne izda
nastavljam put,
ma, tko je ovdje lud
tebe je uzbudilo genijalno ludilo
Ref.
Divlja i neukrotiva
izmisljam svoja pravila
gledam u ledja Bogu
zivim u grijehu jer ja to mogu
Divlji u srcu umiru
nikad ne gube sjaj
gladne su usne moje
a tvoj poljubac je mlak
Rob sam zelja
dusi prijeti inkvizicija
gorim u vatri
iskusenja i ambicija
Kusnja nosi krinku, slijedis je kroz maglu
sto su strasti jace, sve si blize paklu
nastavljam put, ma, tko je ovdje lud
tebe je uzbudilo genijalno ludilo
Ref.
Ti si kao smrt
indiferentan i prepotentan
a ja posesivna, pomalo luda, opsesivna
trazim nekog ko je laka meta
koga nista ne smeta
tko nije ni savrsen, ni fin
netko poput mene, ko dize adrenalin
Cijena mu raste sto gubitnik je veci
da nosi kao ja nesrecu u sreci
da zivi na rubu i hvata se za slamku
da se vrlo lako posklizne u zamku
Treba mi svjeza krv, umjetno disanje
netko tko ne postavlja nijedno suvisno pitanje
predajes se, a nisam te ni takla
daj mi ruku, vodim te do pakla
Ref.