Svijetlio je Zagreb
u ponoc i pedeset
otvorila je prozor
Odavno je nisi povrijedio ovako
sav kofein svijeta nema te gorcine
u sobi punoj dima
jos joj fali nikotina
da zablura slike na kojima ste skupa

Drzis ju za ruke
na Eiffelovom tornju
ona bijela poput gejse
u strahu od visine
Ona sretna kao dijete
2005.
pod slamnate sesire
skriveni od ljeta
Ref.
Svijetlio je Zagreb
u ponoc i pedeset
otvorila je prozor
i podigla rolete
Odavno je nisi povrijedio ovako
s njenog osmog kata
suze razbijaju asfalt
u sobi punoj dima
jos joj fali boca dzina
da utopi sve vase planove za sutra
Ona bijela poput gejse
u strahu od tisine
bez tebe ona ne zna
bez tebe ona nije
Ref.
S njenog osmog kata
sve cinilo se krivo
u ponoc i pedeset